Osjećate li da vaše tijelo ne radi kako bi trebalo? Tražite inspirativni poticaj da se pokrenete? Ivana Barišić je dokaz da se promjenom navika prehrane, život mijenja na bolje!

Na pragu tridesetih, u naponu snage, želje i ambicije te s 15 godina korporativnog iskustva, Ivana Barišić je doživjela burnout. Neprepoznavanje i racionalizacija simptoma koje joj je tijelo davalo, nisu ju uspjeli natjerati na izmjenu načina života. Začarani krug specijalističkih pregleda nije davao rezultate, a Ivana se osjećala sve lošije. Iako sama magistar nutricionizma, posjet jednom bio je posljednja stavka na listi.  No, taj posjet promijenio je njezin život. Dala je otkaz u korporaciji i vratila se svojoj prvoj ljubavi – nutricionizmu.

Danas je Ivana vlasnica Nutrilife Centra, mjesta koje mijenja prehrambene navike i živote ljudima koji su baš kao i Ivana, tijekom života, zanemarili vlastito tijelo te ga doveli do točke pucanja.

SlowAge365: U određenom trenutku života doživjeli ste burnout. Kad ste postali svjesni da nešto ne valja? Kako se manifestirao burnout i koji su bili koraci koje ste poduzeli da si  pokušate pomoći?

Ivana Barišić: U periodu života kada smo svi u naponu snage, tamo oko 30 te godine, platila samo tempo života. Karakterno sam osoba koja ne poznaje riječ ‘nemoguće’, dosta sam samokritična i mislim da uvijek može bolje… Nema stajanja. Tako mislim i živim i danas jer vjerujem da je uz dobru pripremu sve izvedivo. Mi žene poslije posla krećemo s drugom šihtom, onom kod kuće, jer smo zaposlene žene i majke istovremeno. Biti majka je naša primarna uloga.

U tom vrtlogu posla, obaveza, ambicija i želja jednostavno, kao i većina, nisam primjećivala simptome kroz koje mi je tijelo govorilo – STANI, USPORI MALO! Energija i entuzijazam koji gajim prema onome što radim je toliko veliki, čak ponekad i prevelik. Kao i većina ljudi u toj dobi, nisam marila za svoje zdravlje. Jednog sam dana primijetila da gubim kilograme, a nisam na dijeti i jedem sve što stignem. Nakon toga primijetila sam dermatološke probleme, pojavio se dermatitis. No, i dalje sam za sve pronalazila racionalna objašnjenja.

Dok se nisam jednom prilikom, točno se sjećam, vozila na godišnji. Bila sam sama u autu, kad mi je u jednom trenutku toliko jako pozlilo da sam morala zaustaviti auto na pomoćnoj traci. Opet sam pronašla par racionalnih razloga zašto se to događa. Ljeto je bilo prilično kaotično i dalje sam gubila kilograme. Sve što bih pojela, protrčalo je kroz mene, pa se napokon pojavio crv sumnje da nešto ipak ne valja s mojim zdravljem. Po povratku u Zagreb odlučila sam posjetiti liječnika. Što opće prakse, što gastroenterologa, no tek tu je ustvari krenula moja borba za ozdravljenjem.

SlowAge365: Što vas je dovelo do burnouta?

Ivana Barišić: Odgovor je jednostavan – nisam vodila računa o svom zdravlju. Nisam redovito jela, već samo onda kada sam stizala. Koje glupo opravdanje. Išla sam na redovite treninge, jer sam sportski tip, ali to nije bilo dovoljno, prehrana je bila ključna u mom slučaju! Jednostavno sam došla do kritične točke svog maksimuma izdržljivosti. U fizici se to zove ‘kritična točka pucanja’, a nisam svoje tijelo adekvatno pripremala ili brinula o njemu s obzirom na utakmicu izdržljivosti koju sam igrala. Užurbani način života je krivac. Većina nas danas tako živi. Svi smo pod stresom već u onom trenutku kada sjednemo ujutro u auto i dođemo do ‘zelenog vala’. Upadnemo u gužvu odmah ujutro, javlja se stres jer ćemo zakasniti. Kako je to tipično za život u gradu, jednostavno se naviknemo na takav tempo i razmišljanje. Mi moramo biti izazvani da bi počeli mijenjati sebe i svoje navike.

SlowAge365: Što ste po struci, a što ste radili ‘za život’?

Ivana Barišić: Ono što je paradoksalno, ja sam po struci magistar nutricionizma. Svoju drugu ljubav, marketing, otkrila sam kada sam počela raditi unutar jedne korporacije, te sam svoj poslovni smjer tada preusmjerila u brand management i marketing. U toj branši sam provela 15 godina.

SlowAge365: Kako ste došli do rješenja, odnosno, kako je izgledao vaš put oporavka?

Ivana Barišić: Uh, put do postavljanja moje dijagnoze bio je izuzetno trnovit i neizvjestan. Ušla sam u mašineriju zdravstva, od prvih krvnih pretraga raznih markera, posjeta različitim internistima, obavljanje gastroskopije, kolonoskopije, hematoloških obrada… Bio je to jedan beskrajan začarani krug, sve dok jednog dana nisam sama počela raditi sustav eliminacije, pa sam odlučila posjetiti nutricionistu. U tom trenutku sam to išla napraviti samo da još odradim i njega pa da i to eliminiram…

Ipak, bio je to posjet koji mi je otvorio oči jer sam nakon dugo vremena došla do rješenja – prehranu prilagođenu mojim dijagnozama i ono najbitnije, prilagođenu mom načinu i tempu života. Preko tjedna to su brži, konkretniji  obroci (omleti, komad mesa, salata…), pomoćne brzinske varijante obroka koje razumiju svi zaposleni koji rade. Dok si vikendima volim dati oduška, pa  pripremati i ostale sljedove – juhe, priloge…

SlowAge365: Što ste sve morali promijeniti u odnosu na prije, kako bi se vaše tijelo i um mogli početi oporavljati od stresa i posljedica stresa na organizam?

Ivana Barišić: Zapravo nije ni bilo tako komplicirao kao što možda možemo pomisliti na prvi tren. Iz prehrane sam izbacila namirnice koje mi uzrokuju određene tegobe i nisu ‘zdrave’ za moj organizam, koje ometaju pravilno funkcioniranje svih metaboličkih procesa. Napravila sam određenu nutricionističku dijagnostiku te počela primjenjivati pravilo – što nije dobro za moje tijelo, ne jedem, unosim adekvatne zamjene, držim se svog plana prehrane.

SlowAge365: Vas je vaš burnout ‘inspirirao’, odnosno dao vam hrabrost da se vratite svojoj prvoj ljubavi, nutricionizmu. Jeste li u potpunosti ozdravili?

Ivana Barišić: Nisam baš skroz ozdravila. Kako sam dovela tijelo do granice pucanja, posljedično sam, nažalost, razvila neke autoimune bolesti koje danas držim pod kontrolom. Ali da je tadašnji susret s nutricionisticom promijenio moj život iz temelja, je! Posao sam promijenila. Kroz sva ova iskustva i spoznaje nastao je Nutrilife Centar, nutricionističko-dijagnostički centar koji pomaže ljudima da prehranom preventivno djeluju na svoje zdravlje. Zajedno s njima mijenjamo navike i rituale te uvodimo jedan novi zdrav način življenja koji nije komplicirani i nije nemoguće, ali je u potpunosti prilagođen njima, njihovom zdravstvenom stanju.

SlowAge365: Je li danas raditi u korporaciji drugačije nego prije? Stres je prisutan, naravno, ali kako se ovaj put vi nosite s njim? Kako izgleda vaša briga o prehrani?

Ivana Barišić: Drugačije je kada radite za sebe, ali kako sam rekla stres je danas svuda oko nas, ništa nije  sigurno i ništa nije garancija. Marljiv rad, upornost, volja i želja u privatnom poslu malo je ipak izraženija nego kada radite za drugoga. Naime, svaki mjesec imate jednu brigu, a to je da prvo morate sve napraviti kako treba, osigurati plaće svojem timu, platiti sve što se treba platiti, a vama što ostane. Jako puno radim na sebi u svim segmentima, ali uvijek može bolje! Sve ovisi kakav ste tip osobe, možete li držati tempo i presing ili ne možete.

Za sebe mislim da mogu, no najbitnije mi je da moj tim vjeruje u to što radimo i da možemo napraviti promjenu, te da imam podršku svoje obitelji. Svi moramo biti okrenuti u istom smjeru. Zapravo rad u korporacijama me je naučio da je njihov sistem rada na duge staze najispravniji. Takav rad njegujemo i unutar centra. Moja prehrana danas je 100% prilagođena mom tempu života inače zdravstveno ne bih bila u mogućnosti raditi to sve što radim. Uz prehranu tu je i kontinuirana tjelesna aktivnost. Uskratila  sam si odlaske na kavu, a uvela sam redovito vježbanje.

Ivana Barišić

SlowAge365: Mislite li da su ljudi danas svjesni značaja ispravne i zdrave prehrane?

Ivana Barišić: Ljudi i dalje puno šaraju, tu je i google-doktor, koji zaista ima pregršt odličnih informacija. No, ne shvaćaju da nije svaka preporuka ista za sve, pa se javlja problem . Pokušavaju sami sebi pomoći i posežu za raznim dijetama ili pripravcima koji možda njihovom stanju organizma ne odgovaraju. Ne tvrdim da je nužno loše tražiti odgovore na Internetu, ali budući da se danas može sve izmjeriti i analizirati, nije vrijeme igrati se sa zdravljem samo tako. Hrana je gorivo koje pokreće naš organizam. Također, uz google-doktora, na tržištu se pojavio velik broj ljudi koji nude usluge iz spektra nutricionizma, a da nisu iz te struke, pa je provjera stručnosti ipak bitna kada pričamo o ispravnoj dijagnostici.

SlowAge365: Koji su osnovni problemi koje primjećujete u radu s ljudima, a kojima je potrebna pomoć stručnjaka nutricioniste?

Ivana Barišić: Ima različitih vrsta klijenta; onih koji su osviješteni, žele napraviti promjene i traže stručnu pomoć. No, ima i onih koji lutaju, pa nakon što završe s algoritmom eliminacije (kao što sam ja napravila u svom slučaju) obrate se nutricionistima. Kao Centar radimo i sa zdravim i s bolesnim osobama, djecom te rekreativnim i profesionalnim sportašima. Sportaši na primjer imaju osviještenu važnost značenja stručnog nutricioniste i njegove pomoći jer direktno utječu na njihovu sportsku izvedbu.

Najčešće nam, ipak, dolaze osobe koje trebaju našu pomoć da se dovedu u red. To su ljudi pod stresom kojima se kao posljedica javljaju razni gastroenterološki i dermatološki problemi, zadržavanje viška tekućine u tijelu, višak kilograma. Začudili bi se koliki je postotak među posljednjima, koji su uvjereni da sve dobro rade, jer treniraju, relativno zdravo se hrane, a rezultati (stupanj zdravlja organizma) ne pričaju istu priču… U konačnici se sve svede na to da je potreban strateški i stručni pristup.

SlowAge365: Boje li se ljudi da više nikad neće jesti začinjenu hranu, prženu hranu, da će morati izbaciti svoja sitna zadovoljstva iz života?

Ivana Barišić: Naravno da se boje, vjerojatno smo im zato i posljednja stanica u tom čuvenom algoritmu rješavanja problema. Ali stvarnost je drugačija, uvijek kažem – stvar je količine i vremenskog perioda. Naravno da se ne odričemo ‘nezdrave hrane’ osim ako se pred nama ne nalazi osoba kod koje su se razvile neke bolesti, koje ne trpe odustajanja ili dan za ‘opuštanje’. Sve je zapravo u kompenzaciji, zato smo u Centru razvili uslugu koja upravo to pruža klijentima. Vodimo ih kroz proces promjene životnih navika, tempom koji njima odgovara i koji je izvediv. Naša predanost, briga i razumijevanje za svakog klijenta je na prvom mjestu. Naši klijenti imaju svoje vrijeme za oporavak, a mi smo im stručna podrška pri realizaciji njihovih ciljeva.

SlowAge365: Kako pristupate ljudima koji vam se obrate za pomoć? Zašto je važna individualnost odnosno tailor made programi za oboljele ili one sa zdravstvenim poteškoćama?

Ivana Barišić: Prilikom pregleda, koji traje minimalno sat vremena, prolazimo osim ispitivanja trenutnih prehrambenih navika i razloge zašto je osobi važno da promijeni način prehrane… Zašto su se uopće obratili Centru za pomoć… Ako netko želi biti nutricionist po modelu osobnog nutricionista potrebno je povjerenje, a ja volim reći ‘da me slušaju’. Ako će slušati naše savjete, dopustiti nas da ih vodimo kroz cjelokupni proces postizanja želja i osobnih ciljeva, to ćemo zajedno onda i napraviti. Kada je proces u Centru gotov, ljudi su sami spremni nastaviti sami s novim prehrambenim navikama.

To je vrlo slično odgoju djece – učite ga da jednog dana bude samostalan. Najlakše je dati nekome program prehrane i reći mu ‘Drži se ovoga kako umiješ i znaš’, ali naš princip rada je ipak drugačiji. Po svom primjeru sam shvatila da vođenje kroz takve programe traje minimalno 3 mjeseca (izuzev sportaša). Mi kao Centar moramo biti tu i sudjelovati u kreiranju procesa tih novih prehrambenih navika. Individualni program se, osim na prehrambenim navikama, temelji i na laboratorijskoj nutricionističkoj dijagnostici koju mi vrlo često koristimo u svom radu. Upravo je takva dijagnostika ključna za ‘tailor made’ programe prehrane.

SlowAge365: Nutrilife Centar je nastao kao odgovor na potrebe tržišta. Kakvi su dosadašnji rezultati koje bilježite u radu s ljudima koji vam se obraćaju za individualni pristup njihovom zdravlju?

Ivana Barišić: Nastali smo s ciljem da pomognemo ljudima koji su se našli u životnim situacijama kao što sam osobno bila. Princip rada Centra se iz godine u godinu usavršavao s jednim krajnjim ciljem – ljudima promijeniti životne navike. Ne da im to bude nemoguća misija ili da stalno moraju brojati kalorije, već da se osjećaju bolje, zdravije, poletnije… Također svake godine se usavršavamo u temeljnim znanjima što je jako važno. Mislim da je ono što nas zaista razlikuje od drugih to što smo mi sebi dali ulogu da zajedno s klijentom koji nam pokloni svoje povjerenje, novac i vrijeme, prolazimo proces promjene i usvajanje novih navika i rituala.

O rezultatima ne volim pričati na način da se hvalim, ali činjenica je da smo na tržištu već 4 godine. Jedini smo takav centar u Hrvatskoj, kojem su  svoje povjerenje dali mnogobrojni poznati sportaši kao što je najbolji svjetski nogometni igrač 2018. Luka Modrić, tenisač Marin Čilić, kapetan GNK Dinama Arijan Ademi, KK Cibona, te ostali sportski klubovi… Mislim da radimo dobro svoj posao, rezultati su dobri, a najvažnije –  klijenti sretni, zadovoljni i zdraviji.

Razgovarala: Ida Kralj

Foto: privatni album

članak objavljena na portaru slowage.hr