GLP-1 terapija: 8 najčešćih pogrešaka u prehrani
LP-1 terapija može biti vrlo učinkovit medicinski alat, ali smanjen apetit ponekad stvara dojam da prehranu više nije potrebno planirati.
Upravo tada nastaju pogreške koje se možda ne vide odmah na vagi, ali se kasnije mogu pokazati kroz umor, gubitak snage, probavne probleme, nutritivne deficite i poteškoće s održavanjem težine.
1. „Što manje jedem, to će rezultat biti bolji”
Cilj nije postići najmanji mogući unos hrane, nego primjeren energijski manjak uz dovoljan unos proteina, vitamina, minerala, vlakana i masnoća.
Ako osoba tjednima jede izrazito malo, može gubiti masno, ali i nemasno tkivo. Mogu se pojaviti slabost, vrtoglavice, zatvor, anemija i smanjena sposobnost treninga.
Brzina mršavljenja nije jedini pokazatelj kvalitete rezultata.
2. Preskakanje hrane dok se ne pojavi izrazita glad
Nije svaki razmak između obroka problem i nije svima potreban isti broj obroka.
Problem nastaje kada osoba tijekom dana gotovo ništa ne jede, a kasnije je privlači brzo dostupna, masna ili slatka hrana. Kod drugih se glad uopće ne vrati pa dnevni unos ostane nutritivno nedostatan.
Raspored treba prilagoditi stvarnom apetitu i potrebama, ali ne dopustiti da prehrana postane slučajna.
3. Premalo proteina
Salata, juha ili voće mogu biti kvalitetan dio prehrane, ali sami po sebi najčešće ne osiguravaju dovoljno proteina.
Svaki glavni obrok trebao bi imati prepoznatljiv izvor proteina. Potrebna dnevna količina računa se prema prilagođenoj ili nemasnoj masi, aktivnosti, dobi i zdravstvenom stanju.
4. Prehrana se svodi samo na proteine i napitke
Druga je krajnost gotovo potpuno izbacivanje ugljikohidrata, povrća, voća i kvalitetnih masnoća.
Proteinski napitak nije kompletna prehrana. Organizmu su potrebna vlakna, masne kiseline, vitamini, minerali i raznovrsni biljni spojevi.
Cilj je nutritivno bogata i raznolika prehrana, a ne prehrana sastavljena od nekoliko „dozvoljenih” namirnica.
5. Premalo tekućine i vlakana
Smanjen interes za hranu često prati i manji unos tekućine. Uz usporenu probavu to može pogoršati zatvor.
Vlakna treba povećavati postupno i uz odgovarajuću hidraciju. Kod proljeva ili izraženih probavnih smetnji pristup se privremeno mijenja.
Univerzalni savjet „jedite što više vlakana” nije prikladan za svaku fazu terapije.
6. Veliki, masni obroci i alkohol
GLP-1 terapija usporava pražnjenje želuca. Velika količina pržene, masne ili jako začinjene hrane može pojačati mučninu, težinu, podrigivanje i žgaravicu.
Alkohol donosi dodatnu energiju, može smanjiti kontrolu nad izborom hrane i pogoršati probavne nuspojave. Poseban oprez potreban je kod dijabetesa, bolesti gušterače ili jetre i uz druge lijekove.
7. Izostanak treninga snage
Hodanje je korisno, ali nije potpuna zamjena za trening snage.
Ako osoba značajno smanjuje tjelesnu masu, a mišić ne dobiva dovoljan podražaj, povećava se rizik smanjenja mišićne mase i funkcije.
Najbolji rezultat daje kombinacija dovoljno proteina, treninga snage i aerobne aktivnosti.
8. Praćenje samo kilograma i čekanje kraja terapije za stvaranje navika
Vaga ne pokazuje gubi li osoba masno ili mišićno tkivo.
Uz težinu treba pratiti sastav tijela, opseg struka, snagu, simptome i kvalitetu prehrane. Faza održavanja također ne počinje posljednjom dozom lijeka. Ona se priprema od početka terapije.
Ako se nove navike ne grade dok je apetit smanjen, povratak gladi može osobu zateći bez plana i strukture.
Pogreška koju nikada ne treba napraviti: samostalno mijenjanje doze
Ako se pojave izražena mučnina, povraćanje, proljev ili zatvor, osoba se treba javiti liječniku koji vodi terapiju.
Dozu, vrijeme primjene i prekid lijeka ne treba mijenjati prema savjetima s društvenih mreža ili vlastitoj procjeni.
Prehrana može pomoći u ublažavanju dijela nuspojava, ali ne zamjenjuje medicinsku procjenu.
Ako ste se prepoznali u više ovih pogrešaka, nije vam potrebna još jedna restriktivna dijeta, nego procjena što vašem organizmu trenutačno nedostaje. Pošaljite upit Nutrilife Centru.
Autor: Ivana Barišić